Pet koraka kod utvrđivanja procjene rizika

KORAK 1: Identifikovanje opasnosti i štetnosti i njihov uzrok

Procjena rizika počinje identifikacijom opasnosti na radnom mjestu (ne samo onih koje proizlaze iz radnih aktivnosti, već i faktora kao što je raspored prostorija).
Cilj ovog koraka je identificirati sve što može nanijeti štetu ljudima u preduzeću. Ako opasnost nije identificirana, ona se ne može kontrolisati, stoga je ključno da ovaj korak bude što je moguće sveobuhvatniji.

Identifikacija rizika provodi se kroz sljedeće faze prikupljanja informacija o:  

• organizaciji rada;
• tehnologiji rada i sredstvima za rad;
• uslovima radne sredine;
• analizi aktivnosti zaposlenog pri radu i psihofizičkim zahtjevima, naporima na radu;
• povredama na radu, profesionalnim bolestima, bolestima u vezi sa radom, invalidnostima;
• poremećajima u procesu rada koji mogu izazvati posljedice po sigurnost i zdravlje zaposlenog i
• identifikovanju opasnosti i štetnosti na radnom mestu i u radnoj okolini.

analizu raspoloživih dokumenata:

• tehničke specifikacije sredstava i alata (sa ciljem usporedbe sa činjeničnim stanjem na mjestu rada);
• uputstva za konkretno mjesto rada;
• rezultati ispitivanja i analize štetnosti (prašina, buka);
• sigurnosno-tehnički listovi za hemikalije;
• dokumenti o nesrećama na radu i profesionalnim bolestima;
• razgovore s radnicima (sa ciljem usporedbe sa činjeničnim stanjem na mjestu rada);

Kontrolne liste za zaštitu na radu su još jedan vrijedan alat za identifikaciju opasnosti i procjenu i kontrolu rizika na organizovan način. Ovo su liste zatvorenih (DA ili NE) pitanja na koja se mora odgovoriti svaki put kada se provodi procjena rizika ili inspekcija radnog mjesta.

KORAK 2: Identifikacija radnih mjesta i mjesta rada koja zahtijevaju intervenciju

Kod provedbe ove faze treba odgovoriti na sljedeća pitanja:

ŠTA predstavlja opasnost i štetnost?
KO je izložen riziku?

Za svaku opasnost i štetnost identificiranu u koraku 1, procjenitelj određuje i zapisuje ko bi mogao biti oštećen i na koji način. Ovo je važno jer različite opasnosti i štetnosti zahtijevaju različite mjere sprječavanja, ublažavanja posljedice. Proces uključuje identifikaciju grupa radnika (npr. Radnici na održavanju, higijeničarke, radnici u radionici) koji bi mogle biti izloženi i bolesti ili povredi koje bi mogle rezultirati oštećenjem zdravlja (npr. Radnici u skladištu mogu pretrpjeti povredu leđa zbog višestrukog podizanja određenog tereta).
Također je bitno procijeniti različite opasne situacije koje se mogu pojaviti; na primjer,
u građevinskim radovima prolaznici bi mogli biti povrijeđeni predmetima prilikom pada sa visine unutar gradilišta i može predstavljati različite rizike (npr. upadanje u iskopane
zone, udari okačenih tereta ili vozila u pokretu).
Za svaku identifikovanu grupu potrebno je navesti kako bi mogli biti oštećeni (do kakve povrede ili lošeg zdravlja može doći). Ako je poznat broj izloženih osoba, treba ga navesti, kao i spolnu diferencijaciju.

KORAK 3: Procjena rizika sa definisanjem mjera za sprječavanje oštećenja zdravlja, profesionalne bolesti i smanjenje radne sposobnosti

Prvo načelo kod procjene rizika je da ne postoji nulti rizik.
Koraci 1 i 2 identifikuju opasnosti i štetnosti na radnim mjestima i mjestima rada.
Korak 3 procjenjuje nivo rizika na osnovu obrazsca koji je trenutno na snazi i koristeći matricu rizika. Ako je taj nivo srednji ili visok, malo je vjerovatno da će biti prihvatljiv i biće potrebne dodatne mjere kako bi se sveo na prihvatljiv nivo.
Eliminacija (otklanjanje) opasnosti je najefikasnija mjera u smanjenju rizika. Eliminacija ili (kada je eliminacija nemoguća) efektivna zamjena opasnosti smanjuje rizik da bilo ko bude izložen, a samim tim i ozbiljno povrijeđen.

Primjeri uključuju:

• organski uzgoj kako bi se izbjeglo korištenje toksičnih pesticida;
• prelazak na manje toksičanu sirovinu za čišćenje;
• odabir manje rizične supstance ili radnog procesa, npr. boja na bazi vode, a ne na bazi nitro-boja;
• zamjena sredstava rada sa suštinski sigurnijim alternativama, uvođenje promjene tehnološkog procesa ili modernizacije sredstava, pribora,
• zamjena azbesta za sigurnije alternative (kojih ima mnogo);
• zamjena bučne mašine tišom;
• na visokim zgradama, redizajniranje prozora tako da se mogu čistiti iznutra umjesto da se oslanjaju na potencijalno opasan vanjski pristup.

Ako se identifikovane mjere mogu implementirati kroz eliminaciju, procjenu rizika za opasnost o kojoj je riječ prestaje ovdje; rizik je smanjen na nulu ili što bliže nuli.
Shodno tome, samo za ovu opasnost/štetnost, nema potrebe da se identifikuje, odlučuje i postavlja dalje mjere kontrole.
Međutim, ako se tokom procjene rizika utvrdi da eliminacija nije moguća, tada se razmatra uvođenje drugih mjera, počevši od sljedećeg nižeg nivoa:

• promjene osoblja, materijala, opreme, lokacije i operativnih procedura;
• procedure koje se slijede van normalnog radnog vremena;
• adekvatnost nadzora;
• da li se sistemi i prakse poštuju kako je predviđeno;
• korištenje lične zaštitne opreme;
• sve potrebne informacije, internu komunikaciju i koordinaciju kako bi svi bili zaštićeni u slučaju opasnosti na radilištu;
• obavještavanje i komunikacija sa nadležnim organima i lokalnim službama za hitne intervencije;
• prva pomoć i medicinska pomoć, gašenje požara i evakuacija svih na radilište;
• obuka za sve radnike preduzeća na svim nivoima, uključujući redovne vježbe prevencije, pripravnosti i reagovanja u vanrednim situacijama.

KORAK 4: Utvrditi ko je odgovoran za implementaciju sprovođenja mjera sigurnosti i rokova

Potrebno je u razumnom vremenskom roku uspostaviti okvir za implementaciju mjera za otklanjanje, smanjenje nivoa rizika. Shodno tome potrebno je zabilježiti datum za buduću kontrolu jer se, između ostalog, može zatražiti od strane inspektora u cilju provjere usklađenosti sa propisima.

KORAK 5: Monitoring i revizija procjene rizika kada se smatra da je to potrebno

Takođe je važno pratiti efikasnost mjera kontrole rizika i osigurati da se implementiraju. Da li su poboljšanja identifikovana tokom procjene rizika uspješna, tj. za svaku od identifikovanih opasnosti i štetnosti, da li su rizici smanjeni, a ciljna grupa ili grupe bolje zaštićeni? Članovi osoblja koji vrše inspekcije na radnom mjestu trebaju provjeriti da li se radnici pridržavaju mjera koje su zadate tokom procjene rizika kao već postojeće ili potrebne.

Ne samo radnici, povjerenici, referenti ili radnici zaštite na radu, već i menadžeri i supervizori treba da sprovode ovaj monitoring. Njegova učestalost će zavisiti od inspekcijskog nadzora; ako postoje efikasne mjere kontrole i ako radnici razumiju opasnosti i rizike, učestalost praćenja se može smanjiti. I obrnuto, ako ne postoji kontrola sprovođenja zadatih mjera i preduzeće ima neobučene radnike, praćenje će morati da se vrši češće.

Procjene rizika nisu jednokratne aktivnosti; moraju se pregledati i, ako je potrebno, izmijeniti i revidirati (na primjer, kad god se nova oprema, supstance i/ili procedure).

Registar ovlaštenih organizacija za obavljanje stručnih poslova iz oblasti zaštite na radu